Molim Vas predstavite se i recite nam nešto o sebi
 
Prvo želim da Vam zahvalim na pozivu za ovaj razgovor. Ja sam Davor Musić, opšti i vaskularni hirurg, Načelnik sam vaskularne hirurgije u Kliničkom Centru Crne Gore od 2001. godine. Magistar sam medicinskih nauka, a kao najviše strukovno zvanje imam i titulu primarius.

Završio sam Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu 1987.godine i od februara 1987.godine radim u Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici. 
 
Kao ljekar opšte prakse počeo sam da radim u Hitnoj pomoći u Podgorici. Poslije dvije i po godine sam dobio specijalizaciju iz Opšte hirurgije i 1994. godine sam postao opšti hirurg i radio na hirurškoj klinici u Kliničkom centru. Poslije četiri godine sam završio užu specijalizaciju  iz vaskularne hirurgije.
 
Imao sam i mnogo dodatnih školovanja i stručnih usavršavanja. Istakao bih boravak od tri mjeseca u Charing Cross Hospital-u u Londonu, kod čuvenog profesora, Roger Greenhald-a, kao i boravak u St Mary’s Hospital-u u Londonu i edukaciju iz endovaskularne hirurgije.
 
Recite nam nešto o svojoj porodici?
 
Oženjen sam, imam troje djece. Moja žena je kardiolog, načelnik je Centra za kardiologiju u Kliničkom Centru Crne Gore.

Moja starija ćerka je završila studije finansija na Univerizitetu Bocconi u Milanu. Radi u Uni Credit Banci u Milanu i istovremno je asistent na  Bocconiju. Sin je student pete godine medicine, a mlađa kćerka je u šestom razredu osnovne škole.
 
Zbog čega ste odabrali upravo ovu oblast hirurgije?
 
Za mene je vaskularna hirurgija jedna od najljepših grana hirurgije, dinamična, i daje odlične rezultate. Veliko je zadovoljstvo kada pacijent koji je ozbiljno bolestan, nastavi  da živi normalno poslije uspiješne operacije. Sama vaskularna hirurgija zahtijeva vrlo precizan rad i aktivno praćenje pacijenta.

Obezbjeđivanje dotoka krvi u organe  je osnova života  uopšte i pojedinačno svakog organa. Vaskularna hirurgija je  u osnovi svake hirurgije. Rješava probleme arterija i vena.

Da li je ova grana hirurgije bila prestižna i tražena na tržištu?
 
U vrijeme kada sam ja odabrao ovu specijalnost, Srbija i Crna Gora su bile jedna država.
Postao  sam  peti  vaskularni  hirurg sa diplomom u Srbiji i Crnoj Gori 1998. godine. Znači ovo je bila relativno nova grana hirurgije i ja sam se opredijelio za nešto novo, avangradno u medicini.
 
Koji su to problemi sa kojima Vam se pacijenti najčešće javljaju?
 
Većina ljudi koji se obraćaju imaju arterijsku i vensku patologiju. Stariji ljudi, pušači, pacijenti sa hipertenzijom, oni koji boluju od šećerne bolesti pate od bolesti arterija. U osnovi je problem ateroskleroza, bolest koji dovodi do suženja ili zapušenja krvnih sudova.

Manifestuje se od nemogućnosti dužeg hoda, do vrtoglavica i slabosti jedne polovine tijela.
 
Kako se bolest dijagnostikuje?
 
Pored kliničkog pregleda, uradi se i ultrazvučno snimanje arterijskih krvih sudova da bi se odredilo ima li ili nema suženja. Pacijentima koji mogu da hodaju duže od 200 metara, shodno  njihovom životnom dobu, ordiniramo medikamentoznu terapiju i uputstva za promjenu životnih navika.

Ako su u pitanju teška suženja  tražimo dodatna ispitivanja, atreriografiju ili magnetnu/skenersku angiografiju koja najpreciznije definiše stanje krvnih sudova. Rekonstruktivno liječenje najčešće obuhvata bajpas, to je premošćenje zapušenog krvnog suda sa vještačkim krvnim sudom ili sa sopstvenim arterijama ili venama.
 
Kada se javlja venska problematika (proširene vene – venska patoloija)?
 
Venska patologija se javlja kod starijih i gojaznih osoba, osoba koje svakodnevno provode na nogama puno vremena. Može se reći da je to masovna bolest civilizacije  zbog velike zastupljenosti (80% populacije preko 50 godina ima proširene vene različitog stadijuma).

Najveći broj pacijenata se žali na teške, bolne  noge, otoke i  grčeve u  listovima. Često se vide  proširene, varikozne (izvijugane) vene ispod kože.
 
Zbog  čega Vam se najčešće javljaju pacijenti u Vašoj privatnoj ambulanti?
 
U našoj privatnoj ambulanti, Medical centar, ako uporedimo arterijske i venske bolesti  imamo više pacijenata  sa venskom patologijom. Od toga, 50% pacijenata koji su indikovani za operativno liječenje nijesu raspoloženi za to.
 
Zbog čega?
 
Zbog mišljenja koje je prisutno u narodu – da se vene vraćaju. Stare vene ne mogu da se vrate jer  su fizički uništene i više ne postoje. Može da se proširi vena koja je i ranije postojala tu  kao kolateralana cirkulacija. 

Da li se vene liječe zbog estetskog efekta?
 
Mladi ljudi dolaze uglavnom zbog estetskog efekta, međutim veliki broj ljudi ima i funkcionalni problem. Teške bolne noge, trnjenje u nogama, grčevi, otoci na nogama i stvaranja ulceracija odnosno rana na potkoljenicama, koje teško zarastaju.
 
Kako se vene liječe?
 
Vene se liječe klasičnim (stripping) izvlačenjem. U posljednjih 15-ak godina krenule su i savremene metode liječenja vena, tj. liječenje laserom i radio frekventnom strujom.
 
Koja je razlika imeđu klasičnog i modernog liječenja vena?
 
Klasična operacija površnih vena  obično se radi u epiduralnoj ili spinalnoj anesteziji, ili u opštoj anesteziji.  Opšta i spinalna anestezija se  najčešće rade u bolnici, i pacijent obavezno poslije intervencije ostaje u bolnici 24 sata. Klasična operacija se izvodi na taj način što se uradi stripping, tj. izvuče se površna vena. Poslije te intervencije, klasične operacije, pacijent mora da nosi elastični zavoj ili elastične čarape najmanje 4 nedjelje i ide na poštedu 15 dana.
 
Laserska operacija je mnogo jednostavnija i manje bolna u postoperativnom periodu. Bolesnik takodje mora nositi elastične čarape do 4 nedjelje.
 
Prednost laserskog i radio frekventnog lječenja proširenih  površnih vena je u tome što je u pitanju dnevna hirurgija, pacijent odmah poslije intervencije ide kući, operacija se radi u lokalnoj anesteziji i skoro da nema nikakvih ograničenja.

Dr Davor Music i Dr Goran Batricevic

Da li ovdje imate aparate za to?
 
Mi imamo i laser i radiofrekventnu struju. Razlika izmedju laserskog endovenoznog tretmana i radiofrekventne struje (RF) je u tome što kod lasera koristimo toplotu svjetlosti, a kod RF mikrotalase koji zagrijavaju zid vene iznutra.
 
Davore, koliko otprilike koštaju ove operacije, recimo od estetskih i nekih lakših do teških, i koja je cijena pregleda?
 
Pregled vaskularnog hirurga u Crnoj Gori košta 35 eura. U zavisnosti od nalaza vaskularni hirurg preporučuje da se uradi dupleks sken, savremeni ultrazvuk, koji će provjeriti stanje vaših površnih i dubokih vena i arterijskig sistema na donjim ekstremitetima. Taj pregled dodatno košta 35 eura, i njega obavlja radiolog. Ako nema nekog ozbiljnijeg poremećaja pogotovo na dubokim venama, pacijent je indikovan za operativno lječenje. 
 
Cijena za lasersku operaciju jedne noge je 1000 eura, kada pacijent operiše obje noge ima popust od 10-20 %, zavisno od nalaza.
 
U privatnoj ambulanti radimo i tzv. miniflebektomije. Najčešće kod žena koje imaju proširene vene, kroz male rezove od 2 do 3 milimetra, uklanjamo proširene vene posebnim kukicama.  Intervencija se radi u lokalnoj anesteziji i u zavisnosti od veličine nalaza  operacija košta do 350 eura. 
 
Kod žena koje imaju proširene kapilare i retikularne vene  radimo tehniku koja se zove  sklerozacija pjenom. Posebno hemijski iritantno sredstvo ubrizgavamo u kapilare i male proširene vene (do 4 mm) koje dovodi do zatvaranja i nestanka oboljele vene. 
 
I na kraju, šta biste Vi preporučili kao profilaksu? Kakav način života treba imati da bi se potreba dolaska kod Vas smanjila?
 
Proširene vene se češće javljaju kod žena koje su više puta rađale, koje imaju preko 40 godina i koje stoje više od 6 sati dnevno na nogama. Većinom, žene sa proširenim venama imaju pozitivnu porodičnu anamnezu.
 
Znači riječ je o bolesti koja se češće javlja kod žena nego kod muškaraca? 
 
Da, više je zastupljena kod žena. Poslije 55-60. godine jednako je zastupljena kod oba pola. Za profilaksu je najvažnije imati zdrave stilove života. Najprije preporučujemo svima da vode računa o svojoj telesnoj težini  i da upražnjavaju fizičku aktivnost, plivanje, vožnju bicikla i hodanje svaki dan 3-4 km.
 
Da li postoji neki sport koji nije dobar za vene? 
 
To je vezano uglavnom za dizanje tereta. Bilo koje podizanje teških  tereta dovodi do porasta interabdominalnog pritiska i konsekutivno do otežanog povratka krvi iz donjih ekstremiteta u srce. Prilikom takvih napornih vježbi  usljed otežanog povratka venske krvi iz donjih ekstremiteta, dolazi do proširenja vena i oštećenja valvularnog aparta u dubokim venama.

Hvala Vam puno za intervju!
 
Hvala i Vama i želim čitaocima OpenMontea puno zdravlja.
 
Intervjuisala je Violeta Makejeva

Сообщение Davor Musić: «Vaskularna hirurgija zahtijeva veoma precizan i tačan rad» появились сначала на Openmonte.

Stoga ove godine odlučili smo se sastati i porazgovarati sa autorom ovog modela Dekanom Fakulteta, doktorom nauka u oblasti marketinga i menadžmenta prof. dr Božom Marđokićem.
 

Prof. dr Božo Marđokić, dekan Fakulteta, doktor nauka u oblasti marketinga i menadžmenta
 
Božo, ispričajte nam ukratko o svojoj karijeri u nauci od samog početka do sada
 
Ja sam rođeni Baranin, iz Starog Bara, tu sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Bio sam prva generacija Barske gimnazije koja je tada osnovana.
 
Onda sam imao drugih nekih ambicija, da nastavim svoje dalje školovanje, međutim, bio sam lošeg imovinskog stanja i tražio sam da mi se da stipendija. Moja prva ljubav je bila čista fizika, ali sam ja sticajem okolnosti to što mi se ponudilo uzeo i završio poljoprivredni fakultet, u Zagrebu.
 
Ali prema tome nisam imao afiniteta, i stalna mi je želja bila da promijenim svoj profil obrazovanja. Onda mi se želja i ostvarila. Završio sam magistarske studije na Zagrebačkom Sveučilištu, i potom doktorske studije iz područja agrarne ekonomije.
 
Svoju radnu karijeru sam započeo u Bosni kao menadžer srednjega nivoa u jednom dosta priznatom preduzeću. Kada sam magistrirao i doktorirao postao sam direktor te već velike firme, priznate i afirmisane na prostorima Evrope. Takođe sam bio stalni ekspert, odnosno specijalni gost jedne dosta prepoznatljive emisije, koju je vodila Sarajevska televizija za čitav Jugoslovenski prostor.

Osamdeset i sedme godine sam prešao u Beograd da radim u poslovnoj zajednici duvanske privrede Jugoslavije, Velike Jugoslavije. Tu sam radio jedno tri četiri godine, ali sam u isto vrijeme započeo karijeru u prosveti, predavao marketing na Ekonomskom fakultetu Tuzlanskog Univerziteta u Brčkom.
 
Iako sam puno predavao, nikada nisam izašao iz oblasti praktičnog biznisa. Još devedesetih godina ušao sam u potpuno privatni biznis kada sam u kombinaciji sa još dvoje mojih prijatelja osnovao firmu „Magic“, koja je uradila dosta velikih poslova.
 
Dosta sam bio priznat kao profesor Beogradske poslovne škole. Posle penzionisanja od njih sam dobio zadatak da otvorim u Crnoj Gori fakultet za poslovne studije. Pošto to nije prošlo za beogradsku poslovnu školu, onda sam ja to odradio sam i osnovao Fakultet za poslovu ekonomiju, gdje se sada nalazimo.
 
Da li je to bilo komplikovano? Osnovati privatnu obrazovnu ustanovu u Crnoj Gori?
 
Obično je potrebno oko godinu dana da se dobije sva neophodna dokumentacija, ali sam ja čekao tri godine jer nisam imao političku podršku, išao sam sam, goloruk, bez naoružanja. Sada više nisam sam, imam saradnike, dva prodekana, moja desna i lijeva ruka.

Doc. dr Veselin Orlandić, prodekan za organizaciju, doktor ekonomskih nauka; Doc. dr Sandra Đurović, prodekan za nastavu, doktor ekonomskih nauka; Prof. dr Božo Marđokić, dekan Fakulteta, doktor nauka u oblasti marketinga i menadžmenta

Tri godine? Vidi ti to! A ja se ljutim zbog toga što mi nostrifikacija diplome traje već godinu i po dana. Divim se tome kako ste prevazišli sve ove birokratske prepreke sa kojima se mnogi u Crnoj Gori suočavaju. Ali da se vratimo vašem fakultetu.

Koliko se ja sjećam iz razgovora sa Vašim zamjenikom Veselinom Orlandićem prošle godine, na Fakultetu je realizovan unikatni model za obuku u poslovnoj ekonomiji, koji u svojoj osnovi ima aktivno učešće studenata u poslovnoj praksi.
 
Ovo nije samo praksa, ovo je poseban akreditovan program, licenciran u Crnoj Gori, zaštičen je kao intelektualna svojina i dobio je nagradu Brisela kao najbolji model praktičnog obrazovanja u Evropi.
 
Čestitam Vam. Mislim da sam autor ovog modela može najbolje o njemu i da ispriča
 
Suština je modela u tome da po završetku petog semestra kada student prođe čitavu teoretsku nastavu i ulazi u nešto što smo nazvali „centar za praktično obrazovanje“ i tako počinje svoj praktičan rad. Obično je to neki pravni subjekt ili ustanova. S obzirom na okolnosti koje su realne na ovim prostorima gdje je privreda dosta nerazvijena, mi dozvoljavamo da student ovu praksu obavi čak i u nekoj radnji ili agenciji.
 
Njegovu stručnu praksu prate dva nastavnika – profesor mentor i neko od menadžera preduzeća, koga smo mi nazvali komentor. U ovoj prvoj fazi student radi integralni rad, odnosno piše kompletnu analizu svog rada u preduzeću u skladu sa metodološkim šablonima koje mu mi pružimo.
 
Posle toga njegov rad se verifikuje od strane mentora, te student dobija sertifikat da je uspješno obavio stručnu praksu. Onda se on transformiše iz studenta praktikanta u studenta kandidata za diplomski rad.

U diplomskom radu on na bazi svega što je radio uočava sve vrline i mane tog centra za praktičan rad i daje svoje sugestije kako da se unaprijedi poslovanje u narednom periodu.

To je veoma interestantan model!
 
Naša unikatnost je u tome što u Crnoj Gori postoje akademske i primijenjene studije. Cilj primijenjenih studija je u tome da se student što prije i što brže uključi u radni proces, dok akademske studije podrazumijevaju istraživački rad. 
 
Od ukupnog broja fakulteta 70% je primijenjenih, a samo 30% akademskih, a ovdje se svi utrkuju da budu akademske je se samo s njima može doći do doktorata. Mi na našem Fakultetu pružimo mogućnost da se dobije akademsko obrazovanje ali uz duboku implementaciju u praksi.
 
Kada sam izrađivao i implementirao ovaj model imao sam daleko veći problem sa profesorima, jer veliki broj fakultetskih profesora nikad nigdje nije radio u praksi, bavili su se samo teorijom, pisali knjige.

U Beogradu gdje sam počeo da implementiram ovaj model koordinisao sam rad sto akademskih profesora, i morao sam da se suočim sa njihovim velikim suprostavljanjem, ljutili su se na mene i sa nekima sam bio prinuđen da uđem u konflikt.
 
Drugi problem je konstantno prepisivanje teoretskih radova sa interneta od strane studenata. Naš student naravno raspolaže ponuđenom mu literaturom, ali njegov diplomski rad je potpuno originalan, i ne može da se prepiše. U njegovom radu ne mora sve da bude potpuno ispravno, ali da je njegovo, njegovo iskustvo, njegove ideje.
 
Moj model je ispao veoma strogi, u njemu je rad studenta opisan u sedamnaest koraka, koji su podijeljeni u četiri faze. Možda sam ušao u drugu krajnost, jer nastavnici sada nemaju mogućnosti da improvizuju.

Profesore, šta se novo desilo na vašem Fakultetu tokom protekle godine?
 
Imamo dosta lijepih vijesti. Nedavno smo dobili reakreditaciju osnovnih studija za narednih pet godina i akreditaciju specijalističkih studija za pet godina.

Specijalističke studije kod nas se obavljaju u dva smjera: menadžment javnog sektora i menadžment profitnog sektora, biznisa i preduzetništva. A u ovom momentu radimo dokumente za dobijanje akreditacije za magistarske studije za ta dva ista studijska programa.
 
Još jedna promjena u odnosu na prošlu godinu je što smo imali prvu dodjelu diploma našim prvim diplomcima. Značajno je skrenuti pažnju i na to da je naš Fakultet prošle godine prošao proces Institucionalne Evaluacije (IEP) od strane Evropske Asocijacije Univerziteta, odnosno EUA.
 
Ova organizacija je veoma bitna za ocjenjivanje visokoškolskih ustanova u cijeloj Evropi.

Oni su u dva navrata boravili u višednevnim posjetama našem Fakultetu, prošli su sve instance, koje se dešavaju na našem Fakultetu, od studentske službe, preko kontakata sa studentima, eksternim i internim partnerima, menadžmentom, nastavnim osobljem, apsolutno su sve evaluirali i konačnu ocjenu dali.
 
Izuzetno smo zadovoljni njihovom konačnom ocjenom, između ostalog su konstatovali da naš Fakultet može poslužiti kao primjer svim fakultetima u Crnoj Gori.
 
Moje iskrene čestitke. Šta je komisija posebno naglasila u radu vašeg Fakulteta?
 
Oni su vidjeli naš specifični model studentske prakse, koji je potpuno originalan, akreditovan i licenciran.

Finalni izvještaj Evropske asocijacije univerziteta (EAU) sa rezultatima procesa institucionalne evaluacije (IEP) Fakulteta za poslovnu ekonomiju – Bar možete aploadovati ovdje (na engl.).

Hvala Vam puno I još jednom Vam iskreno čestitamo na tako prijatnim i značajnim događajima u Vašem profesionalnom životu
 
Hvala i Vama. Želim sve najbolje čitaocima Open Monte. 

Autor: Violetta Makeeva

  Bjelisi bb Zgrada poljoprivredne skole Bar

Сообщение Prof. dr Božo Marđokić: «Naš Fakultet može poslužiti kao primjer svim fakultetima u Crnoj Gori» появились сначала на Openmonte.

Kvalitetna tabla će uljepšati ne samo restoran ili hotel nego i vašu kuću. Nije potrebno da na njoj objavljujete svoje lične podatke ali je sasvim dopustivo je da obavjestie prolaznike da je kuća pod videonadzorom ili da se u dvorištu nalazi „opasan pas“. Nije toliko bitno da li stvarno imate psa ili videonadzor, lopovi najvjerovatnije neće rizikovati.

Kučnom ljubimcu se može naručiti privezak za ogrlicu. Otporan natpis sa imenom ljubimca i kontakt informacijom gazde pomoćiće da se izgublena životinja vrati kući.

Unikatno graviranje na vašem priboru pokazaće vašim gostima važnost porodičnih cjenosti. To može biti originalan crtež ili čak porodični grb. Ako vaša porodica još nema porodični grb, dizajneri sa zadovoljstvom će Vam pomoći da se on napravi, obavezno vodeći računa o istoriji roda i vašim željama.

Najjednostavniji kučni predmeti će donjeti više zadovoljstva kada njihova površina bude obilježena natpisom ili slikom koja je izrađena prema Vašem posebnom zahtjevu.

Skoro bilo koji materijal je pogodan za obrađivanje laserom – možete nanjeti željenu sliku na drvene predmete svog interjera, stakla ili ogledala, metalne djelove i slično.
 
Laser je sposoban da preslika vašu porodičnu fotografiju ili umjetničku sliku na metal ili staklo što će ostaviti trajan utisak na sljedeće generacije i uljepšati interjer.

Bilo koji predmet može postati orginalan uz lasersku sliku. Sada je to najpopularniji svjetski trend. Smartphone, notebook, tablet, upaljač, memorijska kartica, hemijska, fascikla za dokumenta sa originalnim crtežem su postali dostupni i modni asesoari.

Pokloni su posebna priča. Stvar koju želite da poklonite postaće unikatna i nezaboravna uz odgovarajući natpis ili crtež.
 
Sam poklon možete odabrati u običnoj prodavnici ili na pijaci, a stručnjaci će na njega nanjeti potrebnu sliku.

U Crnoj Gori gore navedene usluge kao i mnoge druge uz pomoć laserskog graviranja obavljaju renomirati majstori iz kompanije Gravura.me.

Pored preciznog i blagovremenog izvršavanja narudžbina majstori će pomoći sa izradom kreativnog dizajna ukoliko Vam je to potrebno. Možete biti sigurni da će naručeni proizvod biti lijep, unikatan i izrađen u roku.

Сообщение Lasersko graviranje na bilo kom materijalu, sada i u Crnoj Gori появились сначала на Openmonte.

Fotografira devojku Robin Svarc, koja je i njena majka. Prva slika u seriji bila je fotografija trogodisnje Amelije i simpanze po imenu Riki – fotografija je bila napravljena 2002. godine.
 
Jos u 1993. godini Robin objavila foto-album sa slikama simpanze pod naslovom „Kako smo: portrete primata“. Ovo joj je omoguc?ilo da se upozna sa velikom kolicinom ljudi, zahvaljujući kojima njena c?erka je dobila priliku da pozira sa mladuncima takvih egzoticnih zivotinja kao sto su slonovi, pa cak i tigrova.
 
Kako kaze fotograf, devojka se oseća  sa zivotinjama mirno i prirodno, kao sto se vidi na fotografijama. 

Сообщение Obicna devojka sa neobicnim prijateljima появились сначала на Openmonte.

Britanske novine Unilad sproveo anketu medu muskarcima i napravio ocenu drzav svjeta, u kojima zivu devojke sa najiboljima i najiseksualnima grudima.


Prvo mjesto sa velikom razlikom dobili su finske zene, koje su prestigle proslogodisnjeg lidera – Rusiju. Na trećem mestu je Norveska.
 
Dalje idu tako:
 
4 – Svedska,
 
5 – SAD,
 
6 – Nemacka,
 
7 – Kolumbija,
 
8 – Venesuela,
 
9 – Madarska,
 
10 – Island.
 
Istrazivaci primetili da visok rejting imaju skoro sve severne zemlje.
 
Treba da kazemo, da u anketama bilo je govoreno da ispitanici prijavljuju ne samo prirodnu ljepotu, ali i rezultat plasticne hirurgije. Vazno je samo stvarni rezultat i velicina.
 
Mozda je to razlog, da u rejtingu ima mnogo razvijenih evropskih zemalja koje se mogu pohvaliti dostignuća estetskoj medicini.

Сообщение Finske devojke dobili su prvo mjesto u svjetu zbog broja grudi появились сначала на Openmonte.

Na metalnoj površini, preciznog oblika, ili od lake poluprovidne plastike, koji se može fino osvijetliti – laser će realizovati svaku vašu ideju. Najbitnije je da se odredi oblik, veličina i boja!

Graviranje se može odraditi na drvenoj ili kožnoj površini, u stilu haj-tek ili retro, suzdržano i kratko – upravo onako kako to zahtijeva atmosfera i karakter lokala. Ovo nije strelica nacrtana bojom na zidu ili samo natpis rukom na papiru A4 formata. Graviranje će pokazati ukus vlasnika i njegov odnos prema gostima.

U istom stilu se mogu naručiti svi asesoari koji su neophodni vašem biznisu – bedževi za zaposlene, fascikle, stone tablice, privesci ili brojevi za ključeve, druga kancelarijska oprema.
 
Izbor materijala od kojeg će oni biti izrađeni je skoro neograničen – laser uspješno izrađuje komplikovane oblike i slike.

Logo ili natpis kompanije može se nanijeti na suvenire ili poklone za zaposlene i partnere preduzeća. To mogu biti memorijske kartice, upaljači, boce, fancy hemijske, držači za vizit kartice, satovi i slično.
 
Takvi predmeti se mogu izraditi u nekoliko istih primjeraka ili u jednom jedinom primjerku, ekskluzivno namijenjenom konkretnom čovjeku, što ga čini posebnim.

Čak pozivnice ili čestitke, program slavlja ili događaja može se odraditi uz pomoć složenog i prefinenog crteža, koji laser može proizvesti. Ovako nešto izgleda stilski, prestižno i originalno, ostavlja lijep utisak i dugo se pamti.

Trenutno lasersko graviranje je popularno širom svijeta. Naručuju ga mala preduzeća i krupne kompanije. U Crnoj Gori ove usluge vam nudi kompanija GRAVURA.ME, koja konstantno proširuje asortiman svojih usluga i povećava složenost poslova koje obavlja.

Сообщение Lasersko graviranje za kompanije: lijepo i pouzdano появились сначала на Openmonte.

Zbog svoje boje neke macke bukvalno se spajaju sa povrsinom i postanju prakticno nevidljivi, kao nindza noću! Ove predivne slike sigurno ce vas nasmejati!
 
Mozda i vi imate macka kamuflazne boje?

Сообщение Macke mogu se sakriti na ravnom mestu появились сначала на Openmonte.

Сообщение Neobicne slike koje vode do ideje o smislu zivota появились сначала на Openmonte.

Ili ukrasiti Ipad. Na primjer možete na Ipad-u da izgravirate ime voljene osobe i pokloniti njoj – ovo je prava kul stvar!

Za restorane, kafiće, hotele, prodavnice i preduzetnike koji se bave uslužnom djelatnošću lasersko graviranje je otvorilo neograničene mogućnosti.

Lijepo oslikane korice jelovnika ili knjige za goste i drugih asesoara pokazaće poštovanje prema gostu i posetiocu.

Prelijepo izgledaju gravure na priboru. Na primjer može se osmisliti svoj grb i urezati ga na što želite.

Ili nanijeti na pivsku čašu svoje ime, imena clanova porodice, prijatelja ili naziv kafića.

Laser odlično urezuje gravure na bilo kom materijalu. Matrice za kafu podićiće raspoloženje čak i onima koji su došli samo da popiju kafu.

Čak i veoma jednostavni na prvi pogled stvari dobijaju novi život nakon toga što je na njih nanijeta slika ili natpis.

Sve ovo Vi lako možete naručiti ovdje u Crnoj Gori u kompaniji GRAVURA.ME, koja nudi usluge laserskog graviranja i urezivanja. Svaki posao se obavlja uz pomoć savremene laserske opreme visoke tehnologije.
 
Kao rezultat Vi dobijete jasnu, elegantnu i dugotrajnu sliku najvišeg kvaliteta. Dobro došli! 

Сообщение Nanijeti sliku na bilo koji materijal? Za ovo je potreban laser od GRAVURA.ME появились сначала на Openmonte.

Mašine i publika okupili su se u mjestu «Plavnica» koje je pored Podgorice. Bile su i moderne lepote tako i starie automobile. Bas retro, starima automobilima se ne usuđujemo da ih nazovemo. Pogledajte kako je zgodan!

Ovo je «mlad» model Alfa Romeo.

Pa, aktuelni modeli automobila.

Drift.

U vršenju devojčice skupio je puno ljudi.

Ferari bilo kakve godine – je model stila i moći.

Mašine ima puno. I «napunjenih» i obicnih.

Ovo je Ford. Nerealno dugo auto sa tako velikim problemom sa parkiranjem u Crnoj Gori.

Unutrašnjost Forda. Glamur.

Marka ovog auta niste vidjeli.

Brutalno.

Klasicno.

Plave.

Bas dobre fotografije sa helikoptera. Možete videti kolicinu automobila.

Сообщение Montenegro Racing: buka motora i škripa kočnica sa crnogorskim koloritom появились сначала на Openmonte.

U Budvi, od 13. do 16. maja bio Prvi Kup Budve 2015 po sportskom ribolovu, u njemu su prisustvovali sportiste – ribari iz Crne Gore, Hrvatske, Srbije i Italije. Pozivamo vas da vidite fotografije i video zapise i da pogledate šta je tada bilo.

Poslednje pripreme za početak tune.

Start takmičenja!

Svako želi da pobedi, postoji borba za trofeje.

Takmičari su dosli u marinu u Budvu, biće održano merenje ulova.

I ima sta da se mjeri.

Gledajući ribe ove veličine postavlja se pitanje – kako oni to uhvate?

Vesela lica ribara. U malo manje radosna tuna, naravno.

Prvo mesto osvojila je ekipa iz Hrvatske na broju 13 (evo vam nesrećan broj), drugo mesto za tim iz Budve i treće mesto za tim iz Herceg Novog!

Zahvaljujemo se Tuna BIG GAME za divne fotografije.

I evo je video od organizatora Kupa.

Сообщение «Big Game Fishing Budva» u Crnoj Gori: nerealna lepota i velicina tune na foto i video появились сначала на Openmonte.

Svetla i originalna najava o prodaju kuća veoma dobro privlači pažnju kupca, a kvalitetno proizveden laserski natpis pokazuje ozbiljnost namjere.
 
Poštanski sandučići sa imenom vlasnika kuće takođe će biti vrlo vredno zbog nedostatka numeracije imanja u privatnom sektoru. To će da da postovanje gazdi kuće i znak pažnje prema gostima.
 
Kucnim ljubimcima  moze da naručiti medalju ili medaljon na ogrlici. Otporan natpis sa nadimkom ljubimca i kontaktima vlasnika pomosce dovesti kući izgubljene životinje.

Kako su vazni porodični vrednosti reći ce unikalna gravura na priborima za jelo ili posuđi. Ovo može biti i originalni crtež, tako i porodičan grb. Ako kod vaše porodice jos nema porodičnog grba, dizajneri će vam rado pomoći da se on razvije i uzme u obzir porodičnu istoriju i želje kupaca.

Najjednostavnije svakodnevne stvari će doneti više zabave, kada je njihova površina je ukrašena sa natpisom ili crtezom napravljenom po specijalnoj narudžbini.

Za lasersko gravoranje moze da se odradi na skoro svakom materijalu – može dase nanese željena slika na drveni namestaj, stakla i ogledala, metalni delovi ili proizvode.

Natpisi napravljene laserom učiniće neponovljive vaze i staklenu posuđu, daske za sečenje i ručke noža. Laser moze da prenese vasu porodicnu fotografiju ili umetničko delo na metal ili staklo, sto ce ostaviti  trajan utisak na sledece generacije i ljepo ce ukrasiti enterijer.

Napraviti unikalnim skoro svaki predmet može ako se primenje na njih slike, uradjene laserskim snopovima – ovo je sada popularan svetski trend. Smartphon, laptop, tablet, upaljac, fleška, hemijska olovka, poklopac za dokumente sa originalnim crtežima postali su dostupnim i moderim dodacima.

Decu moze da zadovole slagalice ili druge igračke, koji razvijaju logiku i kreativnost, stvorene u jednom primerku samo za njih.

Poseban razgovor o poklonima. Bilo koja stvar, koju želite da poklonite, neće biti samo poklon, ali postane unikatna i nezaboravna kada se primenjuje odgovarajući natpis ili crtez. Sama stvar može biti izabrana nezavisno, u običnom marketu ili na tržištu, a stručnjaci će naneti na nju željenu sliku.
 
Čaše za nezaboravnu datu ili solje za venčanje, satovi, upaljači, oružja ili gadžeti sa elegantnim i dugotrajnim laserskim graviranjem podsetitice vlasnicima o događaima i okazanoj pazni.

U Crnoj Gori ovo i još mnogo drugih usluga sa laserskim graviranjem obavljaju dobro provereni majstore kompanije Gravura.me.

Oni ne samo ce brzo i precizno ispuniti narudjbe, ali i da pomognu onima koji nemaju svoje kreativne ideje. Dakle, možete biti sigurni – narucen proizvod će biti ljep, jedinstven i završen na vreme.

Сообщение Lasersko graviranje za naredbu: možda je potrebno za vas появились сначала на Openmonte.

Medutim, neke veoma hrabri i lisene kompleksa ljudi sposobne njihovom odec?om da sokiraju i zadive cak i najnaprednjuju i sofisticiranu publiku!

Neki bi to nazvao smesnim, neko tuznim, ali ravnodusno da se gledaju ove slike je jednostavno nemoguce!

Сообщение Zlocin protiv mode: i smesno i tuzno появились сначала на Openmonte.

Nekada Anil stvorio svoje radove na stari način, obrada fotografija u mračnoj sobi i retuširujuci  ih ručno. Sada on radi u Photoshopu, što mu daje mnogo više prostora za kreativnost. Umetnik naziva sebe pravim perfekcionistom. 

Po njegovim rečima, on je zadovoljan samo kada slika postaje savršena, a njegova intervencija u isto vreme neprimetna. Anilovi radovi su zaista nešto posebno i oni definitivno zaslužuju da budu primeceni.

Сообщение Fotomanipulaciji digitalnog umetnika iz Indije, koje oduševljuju! появились сначала на Openmonte.

Ona je izmislila i napravila puno razlicitih specijaliteta u obliku macaka: to su i macke sa vocem i ekleri u obliku macica i jos mnogo toga.  

Na stvaranje takvih neobicnih kulinarskih remek-delova inspirise je voljeni ljubimac – macka Apelila. Jestive macke Laure sede, leze, penju se na torte i izgledaju vrlo ukusno!
 
Jeli moguce da se odlucis pojesti takvu lepotu!?!

Сообщение Takve slatke i ukusne … macke! появились сначала на Openmonte.

 
Preko 60% ispitnika veruje da za odrzavanje reda može otici na kršenje demokratskih principa i ograničenja lične slobode.
 
 21% ispitanih ljudi smatra da za zemlju i dalje treba demokratija, uprkos činjenici da je moguća aktivnost destruktivnih snaga i kriminalnih elemenata.
 
39% ispitanika pod demokratijom podrazumevaju slobodu govora, pecata, religije, 27% – ekonomski prosperitet, 25% – red i stabilnost, 22% – strogo pridržavanje zakona i samo 20% se podsetilo na direktne izborime.
 
Koncept «red» u ovom slučaju je povezan sa strogim skladom sa zakonom – 44%, političke i ekonomske stabilnosti – 42%. Za 27% red- je zaustavljanje pljačkanja drzave, za 24% – socijalnu zaštitu siromašnih.

Сообщение Više od polovine Rusa su spremni promeniti demokratiju na red появились сначала на Openmonte.

Za primenu «marke» proizvođača za zaštitu od falsifikovanja proizvoda koristi se veliki izbor materijala i oblika, dalekih od linejnog. Odlivati, stampati, pisati ili rezati rukom je, je blago rečeno, neudobno.
 
Ali sa novim tehnologijama dolaze nove metode i tehnike, jedan od najmodernijih i pouzdanijih je laser.

Uz pomoć laserske opreme oznaka primenjuje se brzo, precizno i trajno. Šta ce da sadrži etiketa, možete birati sami.
 
Ovo može da bude logotip proizvođača, naziv proizvoda, serijski broj, tehnički podaci i nazivi djelova, barkod, GOST, uzastopno numerisanje, sadasnje vreme, datum i ostalo.
 
Na masivne ili precvrscene, montirane proizvode informacije se nanose ili na posebni komad, panel ili na etiketi ili pločice od razlicitih materijala, čak i na posebnu lepljivu traku.

Prilikom instalacije kabalskih ili žicanih sistema oznake više ne treba da pišu rukom i sumnjati u otpornost materijala i natpisa, što je važno. Laser piše na etiketama potrebnih veličina i boja. Natpis bice čitkak, precizan i, što je najvažnije – otpornim.

Pa, zato što u ovom slučaju je u pitanju proizvodnja industrijskih razmera, vredi napomenuti da broj označenih proizvoda nije ograničen.
 
Ako etiketiranje – delo znacajno i potrebno za proizvođača onda za klijenta je vazna ljepota,  preciznost i jasnost. Na primer, znak na ulazu u agenciju ili instituciju.

Potrebno je da ona bude svetla, originalna, za ozbiljnu organizaciju – solidnom I znacajnom. To je isto rad lasera. Na metalu, u strogim i preciznim oblicima ili neozbiljnoj obojenoj providnoj plastici, koji se mogu jasno isticati, laserski uradice sve ideje. Glavna stvar je da se utvrdi oblik, veličina i boja, i da se ne usporava sa kreativnim idejama!

U principu, svu dizajnersku navigaciju takođe moguće uputiti majstorama laserskog sečenja. Svaki zeli da posetioci se ne gube u nepoznatom mjestu, i da budu uvereni i mirni. Da biste to uradili, izmisleni su znaci, ploče, ikonice, standevi,  a uz pomoć laserskih sistema brzo se prave u potrebnom stilu i veličini.
 
Možete ih napraviti na drvetu ili koži, u stilu hi-tech ili retro, uzdržano i koncizno – u skladu sa zahtevima situacije i karaktera institucije. Ovo nije strelica naslikana crvenom temperom na zidu ili natpisa rukom na listu A4. Tu se već vidi ukus vlasnika i odnos prema posetiocima.

Ima I vise, može naručiti u istom stilu cjeli potreban pribor za vašu kompaniju: bedževe za osoblje, plansete, stone tablice, privesci za kljuceve ili registarske tablice. Izbor materijala od kojeg su proizvedeni isto nije naročito ograničen – laser savladava složene oblike i složene dizajne.

Pa, zamislite da uredne znakove na vratima budu u istom stilu sa putokazovima na zidovima i informacionom pločom. Ili, na primer, elegantan drveni dekor recepcija će se preklapati sa dekorom bedževa za osoblje i koricama menija.

Laser ponavlja crtez na neograničenom broju proizvoda i čak sličnim po teksturi materijalima, koji omogućava da se prostorije dizajniraju samo jednom odlukom o dizajnu i ne narušiti opštu atmosferu.
 
Logo ili natpis kompanije može da se nanese na suvenire ili poklone za zaposlene ili partnere preduzeća. Ovo može biti fleske, upaljači, boce za vodom, olovke, vizitkarte, satovi, bedževi. Takve stvari mogu da budu u nekoliko verzija ili identične u jednoj ekskluzivnoj  verziji I zato više važom i nezaboravnom za određenu osobu.

Čak poziv ili čestitka, program za veče ili praznik može da se organizuje tezkim, preciznim crtezom, dostupnim laserskom zraku. Stilsko, prestižno i originalno izgledaju takvi proizvodi, ostavljajući divne utisci i uspomene za dugo vremena.

Lasersko graviranje je sada popularano širom sveta, njega narucuju i male kompanije, i velika preduzeća. U Crnoj Gori, takve usluge nudi kompanija GRAVURA.ME, sve više prosirava svoj asortiman predloga i složenost posla koji se obavlja.

Naruciocu dostupni proizvodi bilo kakve složenosti, veličine, dizajna, namene i tematskog fokusa. Pored toga, za partnere kompanije nudi jedinstvene dobre uslove za saradnju, formalizovan poslovni odnos, potvrđene odgovarajućom dokumentacijom.
 
Ono što prave specijaliste kompanije, tjera drugacije pogledati na vaše poslovne prilike i osvojiti ljubav i poštovanje klijenata.

Сообщение Lasersko graviranje za proizvodnju i objekata: lijepo i sigurno появились сначала на Openmonte.

Tacnije, oni mogu ne samo napraviti interier interesantnijim i udobnijim, a vase spavanje – prijatnijim. Moderni jastuci ce vas sigurno zasmejati! Zato mnogi dizajneri proizvode citavu kolekciju neobicnih, duhovitih i sarenih jastuka.
 
Oni se takode mogu koristiti i uobicajeno, ali mozete i kao dekorativni element. A ipak – ovo je odlican poklon! Mozemo rec?i sa sigurnosc?u – nec?e vas ostaviti ravnodusnim!
 
Pogledajte izbor i osmehnite se!

Сообщение Takvi jastuci niste jos videli! появились сначала на Openmonte.

Otišli su u proslost majstori, koji  gravirali sa lupom i sekačem, ovo je zamenio tačan i skoro svemoćan laser. Uz njegovu pomoc možete da uradite graviranje na lomljivih proizvodah bez straha oštećenja, u teško dostupnim mestima, i skoro na svakom materijalu.

Sečenje laserom – jos jedna oznaka sadašnjosti. Metal ili koža, nije bitno, linije ce biti precizni i tačni, sa okruglim ili oštrim uglovima, do kraja probusene ili sa razlicitom dubinom reljefa.
 
Za restorane, kafiće, hotele, prodavnice i preduzeća lasersko graviranje je otvorilo neograničenu mogućnost lijepo i solidno da se stvori svoja jedinstvena slika.
 
Počinječi sa natpisa na ulazu ili recepciji, pokazivača na spartu, vec mozete da se razlikujete od konkurenata i da privućete pažnju.

Lijepo uređene poklopci za jelovnike ili knjigu pohvala, plansete za racun pokazace poštovanje prema posetiocu.

Gravure sjajno izgledaju na staklenoj posudi i pribor za jelo.

Laser dobro gravira na bilo kom materijalu, napisace nadpis u istom stilu ili gravirace logo firme na privezak za kljuceve, vizit karte, značke za osoblje.

Šabloni za kafu stvarace raspoloženje, čak i onima koji su samo išli na kafu.

Naruciti lasersko graviranje mogu ne samo vlasnici preduzeća, a i oni koje hocu da naprave prijatan poklon sebi ili blizkim ljudima. Samo pokloniti neki gadžet – to je jedno, a dizajniran jedinstvenim crtezom – to je bas lijepo.

Čaše za vino za neku svečanu priliku istaknuce značaj događaja i dirlivost trenutka.

Čak i naizgled obicne stvari dobjaju novi zvuk poslije nanošenja određenog crteza ili natpisa.

Sve ovo je lako naručiti direktno iz kuce ili sa posla. Na primer, u Crnoj Gori kompanija GRAVURA.ME nudi usluge u laserskog graviranja I izrezavanja.
 
GRAVURA.ME obavlja sve radove na visoko tehnologicnoj savremenoj laserskoj opremi. To omogućava da se dobije  jasna, elegantna i trajna slika visokog kvaliteta.
 
A u sadasnje vrijeme i u životu i u biznisu je veoma važno da se zna kako da se razlikujes od ostalih i kako da budes zapamcen na fonu konkurenata, da se stvaraju prijatne i svečane trenutke kao i za prijatelje i voljene, tako i za kupce.

Сообщение Elegancija laserskog snopa появились сначала на Openmonte.

U slobodno vreme raduje fanova neverovatnim, neobicnim slikama koje dopunjuje svakodnevnim predmetima: makazama, cesaljom, narandzoj i t.d.

Ovi radovi sam autor naziva «Nedeljne skice» i cesto objavljuje ih zajedno sa vise ozbiljnim slikama. Ova neobicna forma umetnosti nikoga nemoze ostaviti ravnodusnim! 
 

Сообщение 20 fantasticnih slika, dopunjenih svakodnevnim stvarima появились сначала на Openmonte.

 
Veseline, bojim se da ću se izgubiti u svim Vašim titulama, zato ću Vas zamoliti da se sami predstavite našim čitaocima.
 
Zovem se Vesko Orlandić. Trenutno sam Direktor Zavoda za zapošljavanje Bara, a u isto vrijeme profesor, suvlasnik i zamjenik Dekana Fakulteta za poslovnu ekonomiju u Baru.
 
Da li Vaš fakultet funkcioniše kao samostalna obrazovna ustanova ili ste dio nekog univerziteta?
 
Fakultet je spicijalizovana jedinica, koji je nezavisna ustanova visokog obrazovanja.
 
Pri tome imamo planove da se nekoliko fakulteta u opštinama Bar, Budva, Herceg Novi i drugim primorskim opštinama objedine u jedan univerzitet „Primorski“.
 
Za početak želim da Vas pitam nešto uopšteno o visokom obarazovanju. Sama sam radila kao profesor na Univerzitetu i vidjela sam da se visoko obrazovanje nalazi u teškom položaju, najprije zbog toga što ne garantuje zapošljavanje. Ovaj problem postoji ne samo u Crnoj Gori, nego i u Rusiji i u SAD-u.
 
Ovo je problem velikog broja obrazovanih stručnjaka. Međutim, Crnoj Gori fale pravi profesionalci svog zanimanja. Na primjer, ima veliki broj ekonomista, ali u isto vrijeme nema ljudi koji bi uz to poznavali računovodstvo, finansije.
 
Skoro svi top-menadžeri krupnih kompanija, ne samo stranih nego i crnogorskih, su stranci. Dakle, u suštini, mi nemamo svoje visokokvalifikovane menadžere. Nama fale pravi stručnjaci u svim mogućim oblastima.
 
Naš fakultet ima jednu osobinu koju nemaju ostali fakulteti u Crnoj Gori. Ona se sastoji u tome, što tokom poslednjeg semestra nemamo predavanja i vježbe, već stručnu praksu neposredno u firmama i kompanijama.
 
Uz pomoć ove prakse student piše projektni i diplomski rad, te ono što je naučio u teorijskom dijelu, mora da nauči da primjenjuje u praktičnom radu. Samo pod takvim uslovima on može da diplomira.
Pošto fakulteti obično pružaju samo teorijska znanja, naši studenti imaju veliku prednost, jer stiču praktično iskustvo.
 
Stručnu praksu studenta nadgledaju njegov mentor sa fakulteta i mentor iz firme. Kompanija može biti bilo koja: velika ili mala, privatna ili državna. To mora biti firma koja je zvanično registrovana i radi legalno, kako bi naš student mogao dobiti status praktičara i normalno raditi. 
 
Ukoliko se student koji je došao na praksu, dobro pokazao u poslu, i zadovoljava kriterijume poslodavca, onda ga poslodavac u većini slučajeva ostavlja da radi u firmi. Ovo je veoma pozitivno iskustvo.
 
Skoro smo imali stranu komisiju koja je došla radi procjene kvaliteta visokog obrazovanja u Crnoj Gori. U sastavu komisije je bilo tri profesora: jedan iz Austrije, drugi iz Francuske i treći iz Grčke. Prepoznali su originalnost našeg pristupa školovanju, o kojem sam Vam pričao maloprije, i donijeli zaključak da je to najbolje moguće rešenje. 
 
Kada naš student dođe na stručnu praksu u firmu, mora svakog dana da upisuje u specijalni dnevnik šta je radio i šta je naučio. Zatim, u svom diplomskom radu on opisuje svoj pogled na rad kompanije ili preduzeća.
 
Ovaj opis ne mora biti precizan, bitno je da student razmisli šta bi mogao usavršiti. Na taj način, naši diplomski radovi ne mogu biti skinuti sa interneta ili prepisani, samo student sam može da ga napiše.
 
Zamislimo da postoji neka kompanija za proizvodnju, koja npr. proizvodi nešto od drveta. Naš student radi tamo, proučava organizacionu strukturu preduzeća, i njegov zadatak je da napravi analizu troškova. Posle prakse, on u svom diplomskom radu mora da prezentira na koji način troškovi mogu biti smanjeni.
 
Zato što će sjutra on sam, kao budući menadžer, morati da upravlja troškovima i da ih smanjuje. Možda će to biti turistička organizacija, svuda ima svojih razlika i osobenosti. Ovakav način obučavanja koji je orijentisan na praksu je velika prednost našeg fakulteta, ne samo ovdje u Crnoj Gori, nego i van njenih granica.
 
Ispričajte nam kako ste osnovali Vaš fakultet? Kako ste došli do takve ideje?
 
Profesor dorktor Božo Marđokić je većinski vlasnik i Dekan fakulteta. On je čovjek koji se rodio u Baru, jako mnogo radio, bio je na čelu krupnih preduzeća u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni, doktorat je odbranio u Zagrebu i vratio se ovamo kako bi osnovao ovu visokoškolsku ustanovu.
 
On je sjajan prosefor i divan čovjek. Ovo je bila njegova ideja. Pošto sam ja završio fakultet, magistarske studije, odbranio doktorat i predavao na nekoliko fakulteta, sreli smo se i dogovorili da otvorimo ovaj fakultet.
 
Dekan i ja smo veoma praktični i vidjeli smo šta fali našim studentima – najprije praktičan rad. Onda smo počeli sa radom, prikupili svu neophodnu dokumentaciju, zatim dobili akreditaciju i licencu.
 
Da li je to komplikovana procedura u Crnoj Gori? Mislim na otvaranje visokoškolske ustanove?
 
Nije komplikovana. Ali zatijeva puno znanja, kako bi se pripremio veliki broj dokumenata koja su potrebna za akreditaciju. Ovo je visokoprofesionalan rad, koji ne može svako da odradi. Ali na kraju, kada se sve sabere, sama procedura nije komplikovana: priprema se dokumentacija, zatim se formira komisija koja je razmatra.
 
Potom se dokumentacija šalje u Savjet za visoko obrazovanje gdje se isto formira komisija, koja daje svoje zaključke, onda se zaključci razmatraju od strane Savjeta, a zatim druga komisija iz Ministarstva Prosvjete provjerava da li su ispunjeni svi neophodni uslovi.
 
Vi ste suvlasnik fakulteta. Da li i Vi držite predavanja?
 
Naravno! Tokom prve godine predavao sam dosta predmeta jer je fakultet bio tek otvoren i to je bilo neophodno zbog smanjenja troškova. Predavao sam ekonomiju, uvod u ekonomiju, menadžment. Zatim smo angažovali mlade kadrove koji su odbranili doktorat u Crnoj Gori i uključili ih u naš rad.
 
Na kraju sam odabrao da predajem jedan divan predmet: Osnovi poslovne komunikacije i korporativnog ponašanja. Ovo je nešto što sjutra mora da zna svaki menadžer. Kako da se predstavi, kako da vodi razgovor, kako da vodi sastanak, kako da planira. Različiti oblici poslovne interakcije. Sve što je potrebno znati da postanete pravi menadžer.
 
Iz ovog predmeta polaže se ispit na trećoj godini. Zaboravio sam da kažem: u poređenju sa svim drugim fakultetima u Crnoj Gori, naš fakultet ima najmanji broj predmeta – dvadeset dva. Ali oni obuhvataju sve oblasti. Na nekim fakultetima moj predmet je podijeljen na dva ili tri predmeta. 

 
Znam da ste napisali knjigu o Vašem predmetu.
 
Da, na našem fakultetu svaki profesor mora da objavi knjigu na temu svog predmeta. Vidite, ovdje su djelovi: komunikacija, proces komunikacije, neverbalna komunikacija, komunikacija u upravljanju.
 
Više liči na psihologiju nego na ekonomiju.
 
Ovo je važan dio menadžerskog posla. Kultura pismene poslovne komunikacije, retorika, održavanje poslovnih pregovora, konfliktologija, odnosi sa javnošću. Osnovni principi poslovnog ponašanja: od odabira garderobe do razgovora u društvu, od načina kako da se predstavite do bontona u davanju poklona.
 
Ovi principi i preporuke su prezentirani u okvirima crnogorskog mentaliteta i poslovne kulture?
 
Ne, već u skladu sa svjetskim standartima. Ali postoje odvojena poglavlja: kako komunicirati sa Italijanima, kako graditi poslovne odnose sa Amerikancima, Japancima, Arapima, Evropljanjima. 
 
Evo ja držim u ruci primjerak Vaše knjige, ovo je veoma kvalitetan i obiman rad. Ali ja znam da niste uvijek bili ekonomista. Vi imate veoma interesantnu i neobičnu biografiju.
 
Na početku svoje karijere bio sam profesionalni košarkaš. U moje vrijeme svi košarkaši su bili studenti, tako da je administracija kluba upisala i mene, kako bi i ja bio student nekog fakulteta.
 
Koji je to bio fakultet? Ekonomski?
 
Ekonomski. Mogli su me upisati na pravni ili neki drugi, ali su me upisali na ekonomski. Tada sam imao drugačije planove i ciljeve. Ali sam zadobio povredu članka i tokom godine dana koju sam proveo u gipsu, završio dvije godine fakulteta.
 
Kada sam vidio da više ne mogu da igram košarku, shvatio sam da moram da se bavim nečim drugim u životu, te sam se posvetio školovanju. Malo po malo završio sam fakultet, magistarske studije, onda sam odlučio da postanem profesor, te sam odbranio disertaciju. 
 
Tako sam stigao do današnje pozicije, jer sam mnogo godina proveo ne samo iza govornice, nego i upravljajući velikim i malim preduzećima.
 
Koliko vremena već radite u Zavodu za zapošljavanje Bara?
 
U Zavodu sam počeo da radim 1995.godine. Sljedeće godine će biti dvadeset godina…
 
Da, dovoljno dugo sam tu, u Zavodu, koji se bavi pitanjima aktivnih načina zapošljavanja. Rad Zavoda je organizovan na vrlo savremen i efikasan način, uz učešće mladih zaposlenih. U zavodu radi pet magistara i jedan doktor. To su ljudi koji su investirali u sebe i svoje obrazovanje i veoma su sposobni.
 
Možete li da mi nabrojite osnovne poslove koje obavlja Zavod?
 
Zavod za zapošljavanje je organizacija koja vrši funkciju posredovanja između ljudi koji traže posao, i koji zbog toga dolaze da se prijave na biro rada, i poslodavaca.
 
U suštini, mi njih pripremamo za efikasniju potragu za poslom i za bolji kontakt sa poslodavcem.
 
Znači, Vi pomažete ljudima da pronađu posao?
 
Da, a uz to nudimo i programe za obuku i stručno usavršavanje iz oblasti stranih jezika, informacionih tehnologija, kao i drugih stručnih znanja i vještina.
 
Pripremamo ljude za sezonsko zapošljavanje. Osim toga, imamo i programe za profesionalno usmjeravanje. Sve se ovo radi u svrhu smanjenja nivoa nezaposlenosti. Ovo je glavna suština.
 
Evo šta je meni lično interesantno. Vidim da se stalno usavršavate kao prosefionalac, bez obzira na činjenicu što ste odavno završili školovanje. Kako je to organizovano u Vašem životu? Kako se usavršavate? Čitate? Posećujete konferencije?
 
Koliko godina živim, toliko i učim. Moja koncepcija glasi: Obrazovanje tokom čitavog života. I to se ne završava dobijanjem diplome i početkom radnog vijeka. Mi stalno posjećujemo neke seminare, obuke, pratimo svjetske tendencije, šta se gdje dešava i kako.
 
Moramo uvijek da budemo u pokretu, pošto znanja vremenom zastarijevaju. Ja inače smatram da svaka osoba mora nekoliko puta u životu da promijeni oblast djelatnosti. To je neophodno radi obnavljanja znanja.
 
Bio sam profesionalni sportista, onda rukovodilac, zatim sam postao profesor, i nauka je djelatnost kojom mogu da se bavim do kraja života.
 
Kako sve ovo stižete? Biro, fakultet…
 
Ja apsolutno svjesno i ne žaleći, investiram u sebe, u svoje obrazovanje i razvoj. Čitam, pratim, idem na seminare, na konferencije, lokalne i međunarodne. Obavezno je potrebno obnavljati svoja znanja, jer se sada vrlo brzo pojavljuju nove informacije, i one postaju sve dostupnije.
 
Živimo u novoj eri, eri interneta: sve je veoma globalno, možete sve da pratite. Kada sam spremao magistarski rad, radio sam na pisaćoj mašini, i kada bi moj mentor nešto ispravljao, ja sam morao da kucam sve ispočetka. Sada je raditi na kompjuteru pravo zadovoljstvo.
 
Učim, svi mi moramo da učimo! Kako bismo bili u trendu, moramo da učimo. I predavač ne može sebi da dozvoli da student bude ispred njega, student mora da prati predavača. 
 
Hvala Vam što ste podijelili svoje iskustvo i svoje planove sa nama. Želim Vam da se oni što prije i ostvare.
 
Fotografije: Andrej Novikov
Intervju obavila: Violeta Makejeva

Сообщение Veselin Orlandić: «Naš fakultet ima osobinu, koju nema nijedan drugi fakultet u Crnoj Gori» появились сначала на Openmonte.

Ulcin

Herceg Novi

Bar

Budva

Tonel Mogren

 
Pored plaže Kamenovo

 
Sutomore

 


Put Tivat-Kotor

 
Ljubomir Đurović-Franić je objavio ovakvu sliku iz Bara. Na foto je centar grada.

Сообщение Crna Gora je pod vodom: gledajte fotografije iz raznih mjesta появились сначала на Openmonte.

 Crnogorska kolekcija savremene odjeće – šta je to uopšte? Kako ste došli do ideje da je kreirate? I zašto za osnovu ste uzeli odjeću iz Cetinjskog muzeja a ne savremene crnogorske ukuse u garderobi?
 
Ova kolekcija se pravi na zahtjev Marata Gelmana, a u okviru projekta Dukley Europian Art Community. Ovo je pokušaj da se stvori savremeni crnogorski stil i moda na osnovu crnogorske tradicije.
 
Za osnov se uzimaju primjerci nošnje ne samo iz etnografskog muzeja na Cetinju nego i iz drugih crnogorskih muzeja, na primjer iz Budve, Bara, Ulcinja i Tivta. Osim toga koristila sam i materijale iz kolekcija narodnih nošnji u muzeju Metropolinen u Nju Jorku i muzeju Viktorije i Alberta u Londonu, mnoštvo starinskih fotografija, gravira i ostale vizuelne izvore.
 
Ovo je uobičajni rad sa materijalom bilo kog modnog kreatora. Na takav način se kreiraju skoro sve kolekcije, koje se zasnivaju na nekoj kulturnoj tradiciji. Etnički motivi su uvijek bili i još uvijek su veoma popularni u modi, a balkanske nošnje su uvijek bile izvor inspiracije za modne kreatore svijeta zahvaljujući mnoštvu lijepih boja i svojoj originalnosti.
 
Sa etničkom temom radim već mnogo godina, u mojim kolekcijama uvijek su se spajali istočni i slovenski elementi, savremeno i tradicionalno, klasika i avangard… Ispostavilo se da čitavog života stvaram crnogorsku modu ))
 
Vrijeme je važnije od lokacije. Crnogorci u 2015.godini manje se razlikuju od Engleza ili Rusa nego od svojih predaka, stoga uzaludno je uopšte pričati o savremenim ukusima.
 
U svakom slučaju nešto posebno nacionalno uvijek postaje internacionalno, a što se tiče tradicije narodne nošnje, ona uvijek prikazuje nacionalnu kulturu na najslikovitiji način. Modni kreatori se ne oslanjaju na ničije ukuse, nego ih formiraju, nude svoje viđenje stila.

 
Šta Vam je bilo najteže u stvaranju kolekcije? Koliko vremena Vam je trebalo uzimajući u obzir da kolekcija broji više od stotinu odjevnih predmenta?
 
Kolekcija još nije završena, trenutno postoje samo skice i plan šivenja. Biće završena u maju, kada je zakazana njena revija. Obično je za stvaranje sezonske kolekcije potrebno je 2-3 mjeseca.
 
Najteže je u ovom slučaju bilo organizovati nepostojeću industriju šivenja odjeće.
 
Kolekcija je na neki način presjek stanja kulture, pokušaj da se ponovo osmisli garderoba koju nosile prethodne generacije, ali u savremenoj izradi, ili će to biti kolekcija praktične odjeće, koju ćemo moći nositi u svakodnevnom životu?
 
Upravo tako, kao što ste rekli – kolekcija jeste neki presjek kulture, pokušaj da se narodna nošnja ponovo osmisli u savremenoj izradi u cilju stvaranja praktične i lijepe odjeće.
 
Ova konkretna kolekcija je prva i pravi se u cilju stvaranja imidža, biće to letnja odjeća za dame. U sljedećoj zimskoj kolekciji pojaviće se i muška garderoba. Modeli će u sebi spajati praktičnost, ukrasne elemente i simbolizam tradicija.
 
Svi modeli moći će da se naruče. Otvorićemo butik, internet-shop, show-room i studio za šivenje. U svakodnevnom životu ljudi nose različitu garderobu, pa i svaka osoba ima svoju svakodnevnicu. Odjeća je prvi način da se izrazi svoj individualni stil.
 
Kada i gdje ćemo moći da vidimo Vašu kolekciju u potpunosti?
 
Kolekcija će biti prikazana u okviru prezentacije projekta Dukley Europian Art Community u Budvi, tokom Nedelje mode u Moskvi i Beogradu, a možda i još negde – vidićemo… 

Сообщение Darja Razumihina: «Balkanske nošnje su uvijek bile izvor inspiracije za modne kreatore svijeta» появились сначала на Openmonte.

Prvi dio možete pročitati ovdje. Tokom 60-ih i 70-ih godina XIX vijeka na Balkanu izbijaju mnogobrojni ustanci protiv Osmanskog carstva. Razlozi ustanaka su bili krajnje teški uslovi utučenih balkanskih hrišćana i do tada nezapaženi uspon nacionalne svijesti balkanskih naroda. Brojne od tih ustanaka Turci su suzbijali sa posebnom okrutnošću.
 
Na primjer, suzbijanje aprilskog ustanka u Bugarskoj 1876. godine kada je bilo ubijeno više od trideset hiljada ljudi, polovina od kojih su bili civili, predstavljalo je kap koja je prelila čašu strpljenja mnogih evropskih država. U Evropi, a posebno u Rusiji, pokrenuti su aktivni diplomatski pokušaji da se na miran način poboljša položaj balkanskih hrišćana.
 

 Nažalost, sve ove pokušaje Turci su kategorično odbijali. Upravo ovakav njihov stav je bio razlog početka rusko-turskog rata 1877-1878. godine. Uprkos opomenama Rusije i Austrije, u junu 1876. godine Srbija i Crna Gora objavljuju rat Turskoj.
 
Ali je ofanziva srpsko-crnogorske vojske bila skoro odmah zaustavljena, a samo mjesec dana kasnije Turci kreću u kontranapad. Uprkos velikoj hrabrosti i herojstvu, zajednička vojska Srba i Crnogoraca je i dalje trpjela poraze. Srbija je bila prinuđena da se obrati evropskim državama sa molbom o posredovanju u cilju obustavljanja rata. 
 
No, diplomate Rusije i Austrije su uspjele da izdejstvuju samo jedan mjesec primirja, jer su Osmanlije zahtjevale suviše surove uslove za prekid rata, koje nije prihvatila nijedna od država. Tokom ovog mjeseca srpsko-crnogorska vojska je dobila mnogobrojno pojačanje od strane dobrovoljaca iz Rusije – vojnika i oficira.
 
Bez obzira na pojačanje, svega mjesec dana nakon ponovnog pokretanja borbenih akcija zajednička vojska trpi nekoliko razornih poraza od Turaka. To je bilo skoro potpuno uništenje. Srpski Knez Milan Obrenović se 18. oktobra 1876. godine (prema starom kalendaru) obratio ruskom imperatoru Aleksandru II sa molbom da spasi Srbiju i Crnu Goru.
 
Već narednog dana ruski ambasador u Turskoj uručio je turskom sultanu Abdul-Hamidu II ultimatum da odmah prekine borbene aktivnosti i da u roku od 48 sati zaključi sa Srbijom i Crnom Gorom mirni sporazum.

U suprotnom, Rusija je namjeravala da napadne Osmansko carstvo sa svojom vojskom od dvjesta hiljada ljudi, koja se nalazila u Besarabiji. Turska je 20. oktobra prihvatila uslove ultimatuma i među Srbijom, Crnom Gorom i Turskom bio je potpisan mirovni sporazum.
 
Zajednički pokušaj velikih država – Velike Britanije, Rusije, Austrougarske, Njemačke i Francuske da diplomatskim putem regulišu Istočno pitanje i probleme na Balkanu bio je osporen kada je Turska odbila da potpiše Londonski protokol 1877. godine. Upravo ovo je poslužilo kao razlog da Rusija objavi rat Turskoj. U ovom ratu Crna Gora, kao i većina balkanskih zemalja, borila se na strani Rusije.
 
Kao rezultat uspješne ruske vojne kampanje protiv Turske, Crna Gora je udvostručila svoju teritoriju. Pored toga, 13. jula 1878. godine na Berlinskom kongresu Kneževina Crna Gora je priznata kao nezavisna država od strane svih evropskih država.
 
Pošto je bila saveznica Rusije, Crna Gora je učestvovala i u Rusko-Japanskom ratu 1904-1905. god. (Crna Gora je objavila rat Japanu 1904. godine).
 
Mada formalno, rat između Crne Gore i Japana trajao je čitavih 102 godine, pošto su mirovni sporazum ove zemlje potpisale tek 2006. godine – kada je Japan priznao nezavisnost Crne Gore koja je izašla iz zajednice sa Srbijom. Interesantno je da je prvi međunarodni fudbalski meč reprezentacija Crne Gore odigrala upravo sa Japanom.

 
Povodom ovoga postoji i anegdota:
 
„Japanskom imperatoru su saopštili da je Crna Gora objavila rat Japanu. „Gdje se nalazi ova Crna Gora?“ – upita imperator. Savjetnici vrte globus, ali ne mogu da je nađu. Tek nakon dužeg traženja na mapi velikih razmjera konačno nađu Crnu Goru.

Imperator začuđeno posmatra malu državu na drugom kraju svijeta i pita: „Koliko imaju stanovnika?“ „Trista hiljada“ – odgovaraju mu. „A kolika je njihova vojska?“ „Trideset hiljada“. Onda se imperator smirio. „Dvije ili tri samurajske porodice u punom sastavu razračunaće se sa ovom državom“ – kaže on.
 
U to vrijeme crnogorskom Ministru odbrane saopšteno je da je njihov car objavio rat Japanu. Ministar je uzrujan: „Koliko imaju stanovništva?“ „Oko sto miliona“ – odgovaraju njemu. „A koliko ljudi broji njihova vojska?“ – upita on uplašeno. „Više od milion vojnika“ – odgovaraju mu savjetnici. Ministar se hvata za glavu: „Bože moj! Pa gdje ćemo sahraniti toliko mnoštvo?“

Сообщение Odnosi Rusije i Crne Gore, 2.dio появились сначала на Openmonte.

Crnogorska istorija je počela krajem VI i početkom VII vijeka naše ere, kada su slavenska plemena počela da naseljavaju Balkansko poluostrvo. Tokom srednjevjekovnog perioda ovdje je nastala Kneževina Zeta, koja je postala jedno od ognjišta slovenske kulture (na primjer, upravo tu 1493. godine je bila štampana prva knjiga na ćirilici).

Krajem XV vijeka zetska ravnica bila je zauzeta Osmanskim carstvom, što je natjeralo lokalno pravoslavno stanovništvo da se povuče u nepristupačne planinske predjele, koji su nazivani „Crna Gora“ (što u bukvalnom prevodu znači „crna, neprolazna šuma“, mada danas taj naziv se najčešće prevodi kao „crna planina“). Počev od tada naziv „Crna Gora“ potiskuje ime „Zeta“.

Krijući se u planinskim predjelima Crnogorci su pružili turskim osvajačima žestoki otpor. Na kraju krajeva, prirodni uslovi i hrabrost ovog malobrojnog naroda pomogli su „pravoslavnoj Sparti“ da se zaštiti od stranih neprijatelja i da sačuva svoju unikatnu kulturu.
 
Nezavisno od bogate istorije obje zemlje, državni odnosi Rusije i Crne Gore otpočeli su tek u XVIII vijeku. U tom periodu Crna Gora se formalno nalazila u nadležnosti Osmanskog carstva i imala je unikatni oblik državnosti – teokratiju sa elementima plemenskog sistema.

U posjetu mitropolitu Danilu I Petroviću Njegošu su 1711. godine stigli izaslanici iz Rusije, koji su Vladiki uručili poruku of ruskog cara Petra I sa prijedlogom da Rusija i Crna Gora objedine svoje napore u borbi protiv Turske.

Prijedlog cara Petra Aleksejevića (nije prezime!) je naišao na veoma burnu reakciju u ovoj planinskoj zemlji. Crnoj Gori, koja je bila bukvalno pritisnuta neprijateljima sa svih strana, mnogo je značilo postojanje velike slovenske jednovjerne pravoslavne države. 

Bilo kako bilo Crnogorci su sa oduševljenjem prihvatili ovaj prijedlog i krenuli su protiv osmanske vojske. Ali uskoro su primili vijest o neuspješnom Pruskom ratu Petra I i da je sa Turcima potpisano primirje. Tako su Crnogorci ostali jedan na jedan sa jakim neprijateljem.

 
Bez obzira na to 17. jula 1712. godine svega osam hiljada Crnogoraca pobjeđuje vojsku od pedeset hiljada Turaka u bitci na Carevom lazu. Ova pobjeda smatra se jednom od najvećih u ratnoj istoriji Crnogoraca. Nažalost, već dvije godine kasnije Osmanlije su se žestoko osvetili Crnogorcima – sto dvadeset hiljada Turaka napada Crnu Goru i bukvalno je spaljuje. 

Pravo je čudo da se Vladika Danilo spasio krijući se u jednoj od planinskih pećina gdje je smislio svoji novi program spoljne politike „Ja sam Moskov, Moskov, Moskov!“
 
Probijajući se kroz turske kordone, 1715. godine Danilo stiže u Rusiju. Car Petar I je izrazio sažaljenje u vezi sa nesrećom koja se desila u Crnoj Gori i uputio Crnogorcima dopis, gdje je pisao o zaslugama crnogorskog naroda u zajedničkoj borbi protiv Turaka i obećao da će pružiti velikodušnu pomoć čim se završi Sjeverni rat. Kao potvrdu svojih riječi ruski car je poslao Crnoj Gori veliku materijalnu pomoć u svrhu obnavljanja pravoslavnih crkava.
 
Ova posjeta je odigrala ključnu ulogu u razvoju rusko-crnogorskih odnosa. Vladika Danilo je bio prvi crnogorski vladar koji je uspostavio direktnu vezu sa Rusijom. Čak i više od toga, turneja crnogorskog mitropolita u Sankt-Peterburg je bila početak iskrenog prijateljstva dva pravoslavna naroda.

Tokom XVIII i XIX vijeka ovi odnosi su postajali sve čvršći, ljubav prema Rusiji je postala dio nacionalne svijesti ovog malog naroda koji je brojio samo nekoliko desetina hiljada. U Crnoj Gori se rodilo nešto nalik nacionalnom kultu Rusije, čak se pojavila uzrečica „Nas i Rusa dvjesta miliona“.
 
Rusofilstvo Crnogoraca je doduše dovelo do jednog od najinteresantnijih fenomena u svjetskoj istoriji. U Crnoj Gori se naime 1766. godine pojavio izvjesni Šćepan Mali – tajanstveni prevarant, koji je sebe proglasio za ruskog cara Petra III, koji se tobož na čudesan način spasio od pogubljenja 1762. godine. Interesantno je to što je prema svjedočenju svjedoka čovjek stvarno ličio Petru III, pričao je nekoliko jezika i imao je veoma oštar um.
 
Bez obzira na to što nikada nijesu vidjeli pravog Petra III, Crnogorci su prihvatili Šćepana Malog kao ruskog cara, te ubrzo on postaje gospodar čitave Crne Gore. Trebalo bi naglasiti da se car Šćepan-Petar pokazao kao veoma snažan vladar. Svojom čvrstom rukom doveo je zemlju u red: uveo je smrtnu kaznu za krvnu osvetu, formirao je prvi stalni sud, preduzeo mjere da organizuje redovnu vojsku, započeo gradnju puteva itd.
 
Naravno da je Sankt-Peterburg pomno pratio sva dešavanja u Crnoj Gori. Ruska imperatrica Ekaterina II bila je, blago rečeno, nezadovoljna time da negdje na Balkanu živi osoba koja je sebe proglasila za njenog supruga (iako mrtvog). Godine 1768.

Ekaterina je poslala u Crnu Goru savjetnika ruske ambasade u Beču, kapetana G.Merka, sa dopisom u kojem je zahtijevala da se prevarant osudi. Međutim taj dopis nikada nije stigao do onih kojima je bio namijenjen zbog različitih i subjektivnih i objektivnih razloga. 
 
I više od toga, pod utiskom novih planova za borbu sa Osmanskim Carstvom, gde je Crnoj Gori bila namijenjena ključna uloga, Ekaterina II je promijenila svoj stav prema Šćepanu Malom. U avgustu 1769.godine na Cetinje je stigao knez J.V.Dolgorukov, koji je sa sobom donio oružje i dopis od Ekaterine sa pozivom da joj se pridruže u napadu na Turke (u ovom dopisu nije spominjan Šćepan Mali).

Prilikom odlaska, Dolgorukov je crnogorskom caru čak poklonio rusku oficirsku uniformu, zagrlio ga je i poljubio. Na takav način prevarant koji se proglasio za ruskog cara Petra III ne samo što nije bio uhapšen i pogubljen, nego je priznat od strane Rusije za vladara Crne Gore i dobio je od njih oficirski čin.
 
Jasno je da je nakon ovakvih događaja ruski uticaj u Crnoj Gori još više ojačao. Ovdje valja spomenuti jednu epizodu koja se odigrala nekoliko mjeseci nakon odlaska Dolgorukova. U svom dopisu jednom visokorangiranom mletačkom činovniku crnogorske starješine pišu: „Znaš li gospodine da smo sada mi ruski? Ko je protiv Rusije – taj je i protiv nas“.

 Početkom XIX vijeka Crnoj Gori je zatrebala ruska vojna pomoć. Radi odbrane obale Dalmacije i Crne Gore od vojske Napoleona, imperator Aleksandar I je poslao u Jadransko more eskadrilu admirala D.N.Senjavina (pod opštom komandom admirala F.F.Ušakova).
 
Nijesu se svi planovi ostvarili onako kako je bilo zamišljeno, ali generalno zajedničke borbene aktivnosti ruskih i crnogorskih saveznika bile su uspješne – držali su pod kontrolom značajni dio jadranske obale, Ruska mornarica je potpuno gospodarila Jadranom. Vojno bratstvo Rusa i Crnogoraca koje se tada rodilo još više je ojačalo prijateljstvo ova dva naroda.

No, Tilzitski mir 1807.godine je umanjio mnoge nade i planove Crnogoraca, a nakon odlaska eskadrile Senjavina, tijesne vojne i političke veze između Crne Gore i Rusije su bile prekinute.

Odnosi Rusije i Crne Gore, 2.dio

Сообщение Odnosi Rusije i Crne Gore, 1. dio появились сначала на Openmonte.

 
Teško je shvatiti šta su sve morali preživjeti „crveni“ i „bijeli“ Rusi početkom dvadesetog vijeka.

Za one koji ne znaju moram da pojasnim da se 1917.godine u Rusiji dogodio vojni  puč,  koji su nazivali Revolucijom.

Posledica toga bio je dolazak na vlast, i to na dosta dugi period – 74 godine (do 1991. godine) bolševika,  ili kako su ih zvali tada „crveni“. Svi koji su bili na strani Cara i protiv boljševika zvali su se „bijeli“.
 
Upravo su „bijeli“ postali emigracija. Ovi veoma obrazovani i uspješni ljudi napustili su svoju domovinu, a sa njom i sve što su imali: karijeru, ugled, materijalni  prosperitet. Dolazili su ovamo ne svojom voljom i bez prava na povratak kući…
 
Trebalo bi naglasiti da je najmanje 40% svih emigranata bilo je ukrajinskog porijekla, ali svi su smatrani ruskim emigrantima.

 
Crnogorska zajednica ruskih emigranata početkom dvadesetog vijeka nije bila najmnogobrojnija u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ali kvalitet te zajednice, ako možemo tako da se izrazimo, bio je veoma visok. 
 
Samo na jednom od brodova koji su uplovili u Boku Kotorsku krajem 1920.godine doputovalo je 30 generala, profesora, doktora nauka različitih smjerova, naučnika, visokih funkcionera, pisaca, sveštenika, koji su svi došli sa ženama i djecom.

Bili su to kulturni i prijatni ljudi. Pametna je bila odluka da se upravo oni, a ne redovna vojska, budu evakuisani iz Rusije morskim putem.
 
U periodu od 1917. do 1923.godina iz Rusije je emigriralo (u SAD, Kinu, Evropu, Aziju, Južnu Ameriku) preko milion ljudi. Oko pedeset hiljada ljudi 1919-1920. godine preselili su se u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenca.
 
Najveći broj emigranata je stigao u Kotorski zaliv i Dubrovnik tokom trećeg „krimskog“ talasa generala Vrangelja (krajem 1920.g. i tokom čitave 1921.g.). Ukupnan broj „krimske“ emigracije bijele garde iz kampa Galipolje bio je od pedeset do sedamdeset hiljada ljudi.
 
Ruska eskadrila u sastavu od preko 60 vojnih brodova i transportera ponosno je uplovila u Tunisku luku Bizerta, ali je većinu ostalih brodova prihvatila carskoj Rusiji lojalna Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Zahvalni general Vrangelj je u jednom od svojih intervijua 1927.godine naglasio: „… samo Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pružila nam je ruku pomoći. Sve ostale velike države zajedno sa kojima je Rusija prolila rijeke krvi u različitim ratovima, požurile su da priznaju vlast „crvenih nasilnika“.
 
Razlozi takve lojalnosti prema bijelim emigrantima od strane Kraljevine SHS kriju se u najnovim istorijskim događajima toga doba:
 
1. Kralj Aleksandar Karađorđević je vojno obrazovanje stekao u Pažeskom korpusu u Peterburgu, odlično je govorio ruski jezik, dobro je poznavao rusku kulturu i shvatao taj intelektualni potencijal izbeglica iz Rusije.
 
Najautoritativniji predsjednik Vlade  Kraljevine SHS Nikola Pašić je bio rusofil, dok je Patrijarh Varnava bio pitomac Duhovne akademije u Sankt-Peterburgu.
 
2. Mnogi građani Jugoslovenske kraljevine su smatrali da su Rusi izgubili svoju domovinu zbog Prvog svjetskog rata, koji je bio otpočet sa ciljem da se zaštiti Srbija.
 
Čak i više od toga, među ruskim veteranima, koji su stigli u Srbiju, bio je značajan broj učesnika Rusko-turskog rata 1877-1878. godine, koji je donio nezavisnost Crnoj Gori i Srbiji.
 
U prilog tome značajna je i činjenica da je Kraljevina Jugoslavija bila poslednja država u Evropi koja je priznala postojanje SSSR, što se dogodilo 1940.godine.
 
Samo tokom novembra i decembra 1920.godine sa parobroda «Eastern Victor», «Vladimir», «Szeged», «Siam», «Brisgavia», „Broj 206», «Avstrija» и «Herson» na obalu Jadranskog mora se iskrcalo više od dvadeset jedne hiljade vojnih i civilnih izbjeglica.
 
Oni su se raselili na teritoriji čitave Kraljevine. Najveće ruske zajednice su bile formirane u Beogradu (preko deset hiljada ljudi), Dubrovniku, Zagrebu, Ljubljani, Herceg-Novom, Sarajevu, Skoplju, Ohridu, Novom Sadu, Nišu i Kraljevu. Takođe je zabilježen privremeni boravak Kazačkog korpusa u okolini Budve i Tivta. 
 
Ukupno je bilo više od 300 ruskih zajednica. Kozaci (njih oko pet hiljada, od čega su tri hiljade  iz regiona Kubanj) nisu željeli da se nasele u gradove, nego su formirali uobičajne za njih „stanice“ u ruralnim predjelima (10-50 muškaraca), na čelu kojih je po običaju bio ataman (poglavar).

Što je još interesantnije, Kalmicki Kozaci (iz Kalmikije) otvorili su u Beogradu prvi u Evropi budistički hram. Bili su sačuvani i dugo vreme su funkcionisale ruske kadetske škole, ženske gimnazije, škole i bolnice. 
 
Ruski pravoslavni sveštenici su u Sremskim Karlovcima organizovali Vrhovnu  crkvenu administraciju Ruske Pravoslavne Crkve van granica Rusije, koja postoji i dan danas.
 
U uslovima potpune lojalnosti jugoslovenskog kralja Aleksandra evakuisana vojska Vrangelja nije bila raspuštena, nego je pretvorena u Ruski Zajednički Vojni savez. Njegovi članovi su se selili kompaktno, strogo u skladu sa organizacijom svojih četa. 
 
U mjestima svog boravka bivši belogardejci su obavljali najteže poslove – izgradnja puteva, u rudnicima i kopovima, ali posle radnog vremena u večernjim satima su se vraćali svojim pukovima i zajednicama.
 
Njihove vojne vještine bile su od velike koristi u odbrani nemirnih granica sa Mađarskom, Albanijom (Konjička divizija). U decembru 1924. godine 108 kijevskih husara na čelu sa pukovnikom Miklaševskim, po zadatku Kralja Aleksandra, su borbama ušli u Albaniju.
 
Tamo su napravili prevrat i ustoličili mladog kralja Ahmeta Zoga. Do 1939.godine husari su bili u službi tog albanskog monarha.
 
Civilima je bilo lakše – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca je nedostajalo kvalifikovanih kadrova, stoga su ljekari, tehnički stručnjaci, kulturni djelatnici, geometri, predavači dosta lako nalazili posao. Na čelo univerzitetskih katedri u Kraljevini došlo je 28 ruskih profesora. 
 
U arhivima su sačuvani podaci statističkog odjeljenja Državne komisije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, vezani za ruske izbeglice.
 
Više od polovine od ukupno trideset hiljada izbeglica su u prošlosti bili vojna lica i državni službenici, nešto manje od 30% prije rata je radilo u privredi, 14% su bili predavači, ljekari, pisci, sveštenstvo, slikari i glumci, 5% – kvalifikovani administrativni kadar.

 
Veoma je visok bio njihov nivo obrazovanja: 13% – lica sa visokom stručnom spremom, 62% – sa srednjom stručnom spremom, oko 22% – lica sa osnovnim kućnim obrazovanjem, i samo 3% – lica bez ikakvog obrazovanja.
 
Od muškaraca više od 17,5% su završili visoke škole i fakultete i skoro 56% – srednje skole. Više od 13% žena je posjedovalo  visoku stručnu spremu, i skoro 62,5% – srednju.
 
Ukupan broj izbjeglica iz Rusije u Kraljevini SHS početkom 20-ih godina XX vijeka iznosio je oko trideset pet hiljada. Oni su sačuvali svoju političku i partijsku strukturu, koja je vladala u Rusiji prije Revolucije. Štampale su se ruske novine, monarhisti i republikanci su i dalje vodili svoje debate.
 
Godine 1924. Vlada Francuske je obustavila podršku Ruskoj vojsci u izgnanstvu, Ruska ambasada u Beogradu je bila zatvorena, tako da su emigranti, ne gubeći nadu da će se vratiti u domovinu, nastavili samostalno da organizuju svoj života u tuđini.
 
Mnogi od njih su se preselili u zemlje koje su smatrali lijepšim za život, kao što su Francuska, Belgija i Engleska. Međutim, bilo je i onih koji su svoj čitav život, znanja i iskustvo posvetili bratskom narodu Jugoslavije.

U različita doba u Jugoslaviji su živeli direktni potomci Suvorova, Puškina, Lermontova, Lava Tolstoja, rođeni brat pisca Mihaila Bulgakova, unuk slikara Ajvazovskog.
 
Do 1941.godine u Kraljevini je ostalo manje od petnaest hiljada ruskih emigranata, a pred njima su bili tragični događaji Drugog svjetskog rata, raskol u dijaspori između onih koji su bili „za“ i onih koji su bili „protiv“ Sovjetskog Saveza, sumnje i progonstva od strane ustaša, Njemaca, Titovih partizana i Crvene Armije.
 
Na kraju krajeva, neslaganje sa vrijednostima Socijalističke Jugoslavije natjeralo je većinu preživjelih emigranata iz doba građanskog rata u Rusiji da ipak napusti zemlju. Treba spomenuti da je većina njih u tom periodu prihvatila sovjetsko državljanstvo.
 
S druge strane, oni koji su ostali imali su već po 70 ili 80 godina. Život uzima svoje. Tako da je 1980. godine „jugoslovenskih“ Rusa, koji su došli u zemlju prije 1923.godine, evidentirano manje od 200…
 
Ipak,  kao rezultat boravka u Jugoslaviji mnogobrojne Bijele emigracije, ova zemlja je ostvarila značajan napredak u svim naukama i obrazovanju, koji  se desio tokom 30-ih –  „ruskih“ godina dvadesetog vijeka.
 
Vjerujem da je i procvat industrije u SFRJ poslije rata u mnogome rezultat obrazovanja na tehničkim fakultetima Beograda, Zagreba i Sarajeva gdje su radili ruski naučnici i profesori. 
Imena ruskih akademika  – Laskareva, Saltikova, Bilimoviča, Farmakovskog  – spominju se u Srpskoj akademiji nauka i katedrama Beogradskog Univerziteta sve do 60-70-tih godina dvadesetog vijeka.
 
Rudarski inženjeri, građevinci, vojni stratezi, geolozi, mehaničari, hemičari, topografi – svi su oni ostavili svoj trag u naučnom životu Jugoslavije sredinom prošlog stoljeća.
 
U Srbiji su ostala i njihova djeca. Veliku ulogu u očuvanju „ruskog duha“ u periodu između ratova odigrao je potomak emigranata Aleksej Arsenjev, koji trenutno živi u Novom Sadu.
Više od hiljadu zgrada u Beogradu je projektovao arhitekta Staševski.

U Skoplju je više od 300 zgrada izgrađeno prema projektu arhitekte Artjomuškina. Kao uspomena potomcima ostali su most preko Dunava u Beogradu, zgrada Generalštaba, Arhiv Srbije i mnogi drugi upečatljivi objekti u najvećim gradovima bivše Jugoslavije.
 
Upravo je na ruska pleća pala ogromna izgradnja puteva širom Jugoslavije. Ruski inženjeri su se bavili projektovanjem i izgradnjom željezničkih pruga u Jugoslovenskom Ministrarstvu saobraćaja.
 
Mislim da ni izgradnja svima nama poznate pruge Bar-Beograd nije prošla bez učešća ruskih inženjera. Možemo samo da nagađamo koliko je ta izgradnja bila komplikovana,  a ljepote pejzaža ove „željeznice“ svima su poznate.

U Crnoj Gori na primorju, često su se naseljavali ljudi kreativnih zanimanja. Na primjer, Pavel Svetlicki je organizovao u Herceg Novom svoju štampariju.
 
Ruska inteligencija iz emigracije je predavala u gimnazijama Herceg Novog strane jezike, slikarstvo, likovno, fiziku, hemiju, matematiku, geografiju i druge predmete.
 
Među predavačima su bili poznati Arkadij Severinov, Aleksej Sosnovski, Georgij Čajka, Nikolaj Krasnov, Nikolaj Čaplin, Pavel Ohimovski.
 
Po završetku Drugog svjetskog rata nastavili su da predaju ruski jezik Feodosij Krasnokucki i Sergej Kudrevič. U Nikšiću su, sve do 1948. godine, ruski jezik, geografiju i istoriju predavali Viktor Bulgakov i Grigorij Konovalov. Nažalost, nije mi poznato ništa o subdini njihovih potomaka.
 
Završio se burni dvadeseti vijek, došao je nepredvidljivi dvadeset prvi vijek. Sada u Crnoj Gori i Srbiji živi nova ruska dijaspora, koja se uvećava. Njene motive, sadržaj i nasleđe za balkanske narode moći ćemo da procijenimo tek nakon nekoliko decenija…
 
I još nešto, u modernoj Crnoj Gori postoji tiho groblje ruske emigracije u Herceg-Novom, koje svaki Rus jednostavno mora da posjeti i da razmisli o tome šta je bilo, šta se sada događa i šta će se događati sa našom Domovinom.
 
Autor je Dimplomirani istoričar Državnog Univerziteta u Nižnjem Novgorodu, Nikolaj Stepanov

Сообщение Istorija emigracije Rusa u Srbiju i Crnu Goru появились сначала на Openmonte.